JU OŠ "Bukinje" Tuzla

1950. godine, školu napuštaju Milena i Jakov Petković, a novi upravitelj i potpisnik, bio je Dragan Ivanković. U tom periodu radile su dvije učiteljice Ivanković Darinka i Milić Milica. Učenici iz te generacije, dolazili su iz naselja: Plane, Šići, Šićki Brod, Bukinje-kolona, Divkovići i Pogorioci, a dolazili su i đaci sa husinskog područja, jer tada, na tom lokalitetu, nije bila otvorena škola.

1. razred: srpski ili hrvatski jezik,, račun sa geometrijom, pjevanje i fiskultura
2. Isto što i prvi uz dodatak crtanja i lijepog pisanja
3. i 4. razred isto što i prva dva, uz dodatak: istorija, geografija, prirodopis i ručni rad.

Novoizgrađena školska zgrada, opremljena sa na, u to vrijeme, savremen način, prve đake je primila 5. oktobra 1959. godine. Dok su niža odjeljenja nastavu i dalje pohađala u staroj baraci, đaci starijih odjeljenja su od 1. septembra do 5. oktobra, radili na uređenju školskog dvorišta i igrališta. Posijana je trava, zeleno rastinje, dovučena šljaka, odvezen višak zemlje, i na ovim poslovima se radilo 30.000 radnih sati. Po otvaranju objekta, nastavu je pohađalo pet odjeljenja razredne nastave i četiri predmetne. Školu je u školskoj 1959/1969. pohađalo 645 đaka, odnosno 370 muških i 275 zenskih. Bilo je porodica u kojima djeci nisu dozvoljavala školovanje, ali upornim radom, vremenom se situacija popravljala, pa je škola primila 50 novih đaka, onih koji su u školu dolazili vozom, ili su pješačili i do sedam kilometara.

Nova zgrada škole, posjedovala je pedagoške i ispunjene higijenske uslove. Nastava se odvijala u devet učionica, tri kabineta, a imala je i zbornicu, te kancelariju upravitelja i sekretara. Zahvaljujući Školskom odboru i upravi rudnika, ubrzo je opremljena namještajem, ali i razglasnom stanicom. Kabinet muzičkog je imao magnetofon, radio-aparat, gramofon, žičane instrumente, a škola dobija i televizor. Nedostajala je harmonika, pa je tadašnji nastavnik muzike, koristio ličnu harmoniku. Kabineti matematike, fizike i hemije, opremljeni su očiglednim sredstvima, a Rudnik je u to vrijeme u opremu uložio 600.000 dinara. Veću svotu sredstava, škola dobija i od sabirne akcije, a igralište zamjenjuje novoizgrađena, fiskulturna sala. Nastavnik tehničkog odgoja, uz saglasnost rudnika, koristi prostorije Rudnika za obuku i praksu đaka, te se osposobljavaju za obradu metala i drveta. Za učenike koji su putovali, objezbjeđena je mala prostorija i užina, što je doprinijelo da škola dobije na većem značaju.

Pri školi su formirane sekcije:

1. Dramska sa 40 članova
2. Folklorna sa 20 članova
3. Hor je brojao 100 članova
4. Recitatorska sedam
5. Sekcija Partizan brojala je 70 članova,
6. dok je u školi vannastavne aktivnosti na solo-pjevanju pohađalo 24 đaka

Pored sekcija, formirane su i grupe:

1. Fizičari 22 člana
2. Biolozi su brojali 15 članova
3. Mladi tehničari 11 članova

Putem televizijske emisije „ Nauka i tehnika“, članovi sekcije Mladi tehničari, osposobili su se za popravljanje grijalica, pegli, rešoa... Kako je interes za ovim aktivnostima rastao, škola dobija dva nastavnika tehničkog odgoja.

Već početkom školske godine, formiraju se; razredna rukovodstva, štab odreda i Savjet pionira. Članovi Savjeta pionira, bili su omladinci iz naselja, roditelji i nastavnici. Prva najveća akcija Savjeta pionira, bilo je okopavanje sadnica uz putni pravac Šićki Brod- Bistarac. Prijem u Pionirsku organizaciju, na svečan način, upriličena je 29. novembra iste godine. Savjet pionira pruža pomoć RKUD „Rudar“ i Društvu žena. Pojedini članovi Savjeta pionira, učestvovali su u svečanoj akademiji, koju je organizovao SSRNJ (Savez socijalističkog radnog naroda Jugoslavije) naselja Bukinje. Uprava je ubrzo organizovala i emisiju „Mikrofon je vaš“, gdje se prezentiralo znanje iz fizike, biologije, hemije, istorije i geografije- Svečanom akademijom obilježen je i 8. mart, Dan žena, te 1. maj, Praznik radu. Organizovana je grupaq Crvenog krsta, a od prikupljenih sredstava, pomognuti su najsiromašniji đaci.

1959. godine, formirana je Školska zadruga Posađeno je 2000 struka paradajza i 1000 struka kupusa i paprika. Nažalost, vremenske (ne)prilike nisu pogodovali rastu i razvoju. Škola ulaže napore u rad Zadruge, pa se povrtlarima obezbjeđuju nova sredstva, a uvodi se i grupa za brigu o kuničima.
1960. godine, izabran je novi Školski odbor, koji je brojao 17 čalnova. U tadašnji saziv, ulazi pet drugova, koji su prošli obuku radničke samouprave preduzeća.

Srednja ocjena na na kraju II polugodišta za 1. razrede, bila je 3,80, 4. razredi 2,80. peti 2,38 i 3,16, 6. 2.91 i 3,01. U sistemu Društvenog upravljanja, škola je ocijenjena kao vrlo uspješna u aktivnostima obrazovanja, vaspitanja, te doprinosa razvoju duha socijalističkog društvenog odnosa i povezivanja školske problematike sa životom socijalističke zajednice. Izgradnja objekta nove škole još nije završena, tako da razredna nastava ostaje u barakama, ali su iz sredstava samodoprinosa, okrečene prostorije, izvršena popravka prozora i vrata, te postavljena nova podna obloga.

Nastava se odvija u 18 odjeljenja koja broje 650 đaka. Primljen je znatan broj novog nastavnog kadra. Formiraju se nove sekcije: cvjećara, mladih geografa, hemijčara i fizičara, ogranak partizana. Pored njemačkog jezika, drugi strani jezik, bio je ruski, a aktivirana je i dopunska nastava. Izvedena je svečana priredba za Dan SFRJ 29. 11. za Dan rudara 21. 12., proslavljena nova godina, 8. mart, 20 juni Dan škole, kao i priredba za roditelje i stanovnike ovog područja 3. oktobra. Od 1-18. oktobra, organizovani radovi na obilježavanju Mjeseca šume. 15. maja, uređen je, akcijom đaka, spomenik palim borcima na Husinu. 25. maj je obilježen sportskim takmičenjima u odbojci, rukometu i lakoj gimnastici, a upriličena je posjeta porodici narodnog heroja. Mije Keroševića Guje, po kome škola i dobila naziv. Nastavničko vijeće aktiviralo se na seminarima, izlasku školskog lista, održava predavanje za članove SSRN (Saveza socijalističkog radnog naroda) u naselju, na temu reforma škole.

U školskoj 1960/1961. godini, u školi su bili zastupljeni svi nastavni predmeti osim tehničkog obrazovanja. Radila su dva isturena odjeljenja, ono u Planama je vodio Rackov Stevan, a u Bukinju, Fuad Berbić. Zahvaljujući Ljetopisu škole, kojeg je vodio Vasiljević Ljubomir saznajemo da je Đačka zadruga osvojila III republičku i 1. svesku, nagradu za rad. U školi bradi Omladinska i pionirska sekcija, Školski odbor, posebnu pažnju posvećuje nastavnom procesu, a veliki broj nastavnika uključen je u rad RKUD Rudar, Društvo žena i sindikalnoj podružnici.

U školskoj 1960/1961 školu pohađa 1069 đaka. Bukinje 239, Plane 639, a istureno odjeljenje u Bukinju, broji 239 đaka, raspoređeno u 29 odjeljenja. Četiri učitelja vode po dva odjeljenja, radi se u dvije smjene, a u isturenim odjeljenjima u 3. smjeni. Škola posjeduje dječiju i radničku biblioteku, ali fiskulturne sale nema. Direktor škole bio je Đermanov Bogdan, a pomoćnik Čardžić Mugdim.

U školskoj 1963/64, škola broji 1131 učenika. Vršilac dužnosti direktora bio je Božidar Ivanović, a u školi rade: dva profesora, sedam nastavnika, 20 učitelja, jedan VK radnik, šest pomoćnog osoblja i sekretar. Nastavno osoblje kreće na stručna usavršavanja.

Skupština Opštine Tuzla, rješenjem od 27.11.1963. godine, Osnovnu školu „Mijo Kerošević Guja“ proglašava samostalnom ustanovom

U školskoj 1964/1965. broj đaka je 1213. Uvodi se nastavni predmet Domaćinstvo. U školi radi 32 zaposlenika i tri polaznika Pedagoške akademije u Tuzli. Upravitelj škole je Isailović Nikola, a pomoćnik Ivanović Božidar.

Škola ostvaruje saradnju sa mjesnim zajednicama, ali nije bilo nikakve saradnje sa Rudnikom Bukinje i Termoelektranom Tuzla. Upravni odbor dobija pet članova. Pri školi, radnici Termoelektrane se raspoređuju u odjeljenje za obrazovanje odraslih, koje je brojalo 25 polaznika. Nastavljena je saradnja sa bratimljenim gradom Štip, Republika Srbija.

U školskoj 1966/1967, upisano je 1352 đaka. Prosjek đaka po odjeljenu bio je 38, a nastava se tada odvijala u 36 odjeljenja. Škola počinje sa radom u 7.00h a završetak rada je u 18.30. Škola i dalje nema fiskulturnu salu i pomoćne prostorije. Konstatovano je na prvom sistematskom pregledu đaka I, IV i VI razreda da 63% đaka ima neko oboljenje, fizički nedostatak ili poremećaj.

U školskoj 1967/1968.  broj đaka je opet u porastu, pa se broj odjeljenja penje na 40, jer je upisano 1391 učenik. Prosjek đaka u odjeljenju je 38. U školi su radila 52 zaposlenika. Maksimalno se razvija kulturna i javna djelatnost škole, kako sa roditeljima, tako i sa Centrom za socijalni rad. U ovoj školskoj godini, bilježi se i posjeta savjetnika iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda. Školska godina imala je četiri tromjesečja.

U šk. 1966/1967.  bilo je 117 ponavljača razreda, a 1967/1968. njih 229. Srednje ocjene po nastavnim predmetima, bile su jako niske: osnovi tehničkog obrazovanja 3.17, hemija 2.65, poznavanje prirode i društva 3,28 itd. a prosječna ocjena škole na kraju II polugodišta, bila je svega 2,94.

U školskoj 1968/1969.  primarni zadatak je bilo iznalaženje mogućnosti za dogradnju škole, nabavku opreme i izgradnju sale. Prema rješenju iz 27. jula 1969. godine Sekretarijatu za društvene poslove Skupštine optine Tuzla su odobrena sredstva za izgradnju fiskulturne sale i još šest učionica.

Obilježena je desetogodišnjica saradnje sa OŠ „Vanče Prke“ iz Štipa i donesena odluka da posjete traju po tri dana, u kojima će gosti obići kulturno-istorijske spomenike i privredne objekte. Ove posjete znatno su uticale na razvoj  zbližavanja naših naroda i ostvarenju zadataka na razvijanju jugoslovenskog patriotizma.

U školskoj 1969/1970. godini, školu pohađa 1439 đaka. U centralnoj školi devet odjeljenja, u područnim odjeljenjima Plane osam i Bukinje sedam. Izvršena je dogradnja podrumskih prostorija, a zahvaljujući sredstvima socijalne dječije zaštite na more se šalje 80 đaka.

U školskoj 1970/1971. , djeca, njih 643, koja podliježu upisu u školu, upisana su sa područja Bukinja, pa tako raste i broj đaka na 1420. Ove školske godine, dolazi do smanjenja broja upisanih prvačića, ali raste broj zaposlenika: 53 nastavnika, od kojih su većina radili prekovremene sate, dva administrativna radnika i 10 pomoćnih radnika.

U školskoj 1971/1972. školu pohađa 1411 đaka u 45 odjeljenja. Pri školi djeluje i jedno socijalno odjeljenje prvih razreda, kojeg pohađa 10 polaznika, a kojeg vodi učiteljica Ivanković Darinka.

Bilježi se da je na moru, u odmaralištu Tijesno (danas Tisno) boravilo u II smjeni 63 djece, a na Ozrenu 33.

Ljetopis nije vođen od školske 1972/1973 do 1974/1975. godine.

Školska 1975/1976. godina, imala je upisanih 1215 đaka, od čega, 653 muška i 562 ženska đaka. Čak 11 đaka je ponovilo peti razred, a 51 nije uspjelo uspješno završiti školsku godinu, te su ponavljali razred. Srednja ocjena škole, bila je 3,46.

Ipak, ima i đaka koji su postizali izvrsne rezultate, tako da ih je 247, školsku godinu završilo sa odličnim uspjehom. Učenik Ćosić Mirsad iz VIIIc, se posebno istakao, osvojivši priznanje za najaktivnijeg omladinca Tuzle.

Već 1976/1977. školske godine, škola radi u dvije smjene i u tri školske zgrade, centralna u Šićkom Brodu, područna u Planama i Bukinju. Školu pohađa 1141 đak, a razvrstani su u  odjeljenja od I do VIII razreda, uz dva specijalna odjeljenja. Zaposlene su 52 osobe, od čega u razrednoj nastavi 21 (već tada su imali tehnološki višak, jednog učitelja) i 21 nastavnik u predmetnoj nastavi. Saradnja je na društveno-političkoj osnovi, uspostavljena sa Termoelektranom Tuzla, MZ Šićki Brod, Bukinje, rudnikom Bukinje. Saradnja se zasniva na obrazovnom, kulturnom, sportskom, radnom i političkom nivou, sve u cilju iskazivanja postovanja i ljubavi prema Titu i domovini.

Putem političke škole, u okviru omladinske organizacije, izučavala se tema Tito-revolucija-mir, kao i druge obavezne teme iz poznavanja marksizma.

Mladi Gorani zasadili su 85 borova i jelki u školskom parku, kao i 40 ruža i 400 ukrasnih biljaka, kao doprinos 85. godišnjici rođenja Josipa Broza Tita i 40-godišnjici dolaska druga Tita na čelo Komunističke partije Jugoslavije. U okviru učešća javnog poziva SIZ-a „Tražimo najuredniju školsku zgradu i dvorište“ OŠ „Mijo Kerošević Guja“ osvaja prvu nagradu-milion dinara, što je iskorišteno za nabavku knjiga za školsku biblioteku.

Srednja ocjena na nivou škole, bila je 3,51. Razred nije završilo 27 đaka ili 2,36.

U 1977/1978. školskoj godini, zaposleno je 47 osoba u nastavnom procesu. Školska godina je trajala 210 radnih dana, a učenici su ocjenjivani na četiri tromjesečja. Srednja ocjena škole, bila je 3,71.

1978. godine, OŠ „M.K.Guja“ dolazi poziv za saradnju naše i OŠ „ Ljubiša Urošević“ Ribari.. Zajednički je, u okviru prijateljske saradnje, obilježen Dan OŠ „Ljubiša Urošević“ 10. juna 1978. godine. Domaćini su ugostili 20 nastavnika, 25 đaka, 20 predstavnika mjesnih zajednica, što je svakako svjedočilo velikoj zainteresovanosti za saradnju.

U ovoj školskoj godini, izvršena je kategorizacija za šest učenika, kojima je uz nalaze, izdato i rješenje. Nedugo zatim, izvršena je kategorizacija za još sedam učenika. Ovim učenicima omogućeno je prilagođeno školovanje i nisu mogli ponavljati razred.

U školskoj 1978/1979. godini, škola je brojala 18 odjeljenja razredne i 18 odjeljenja predmetne nastave. Vršilac dužnosti direktora je bio Ošap Vlajko, a pomoćnik Jakara Zdravko. Ovom broju odjeljenja, dodaje se i dva razreda pripremnih. Otežani su uslovi za odvijanje nastavnog procesa, zbog buke Termoelektrane, zagađenja zbog neposredne blizine Hlor-alkalnog kompleksa (HAK) velike količine prašine i povećane vlažnosti. 

2. oktobra 1978. godine, škola dobija adaptiran prostor biblioteke, radionica opšte-tehničkog odgoja, dok su u toku radovi na prostoru školske kuhinje i trpezarije. Izvršene su popravke na krovu područne škole u Planama, ograđeno je školsko dvorište, a u centralnoj školi su postavljeni koševi i mreže za košarku i odbojku i stative za nogomet i rukomet. Škola djeluje na prostoru od 70km² sa 8000 stanovnika. Broj stanovnika je rastao u periodu od 1949. do 1959. godine naseljavanjem Šićkog Broda i kolona na Bukinju. U porastu je i natalitet, pa je djece školskog uzrasta u 1971/1972. već 1450. U školskoj 1959. je izgrađena matična škola, koja je imala 10 učionica, dvije radionice, pet kancelarijskih prostorija, dok je 1969. dograđenom još šest učionica i fiskulturna sala. Škola je u tom periodu brojala 63 zaposlenika koji su nastavu izvodili i brinuli o školskim uslovima za 48 odjeljenja.

Ali, upravo tih godina, počinje se smanjivati broj đaka, pa se 1974/1975. već pojavljuju tehnološki viškovi. Uzroci smanjenja broja đaka su: preseljenje u druga naselja u Tuzli, smanjen natalitet, preseljenje stanovnika naselja Divkovići zbog klizišta, smanjenje broja domaćinstava zbog proširenja rudnika uglja.

Broj đaka je stalno u opadanju, ali se tabilizuje u 1984/1985. godini. Tada je po prvi put uvedena produžena i instruktivna nastava, a opisno se ocjenjuju vaspitne discipline OTO, likovna, muzička kultura i fizičko vaspitanje. Škola zadržava status OOUR-a (osnovne organizacije udruženog rada), jer ima najmanje 16 odjeljenja.

1979/1980. školska godina započinje prvog ponedjeljka u septembru, dakle 4. septembra 1979. Primjenjuje se novi Zakon o osnovnoj školi, usvojen u avgustu 1979. Nastava se izvodi po novom Nastavnom planu i programu. Nastava se i dalje odvija u centralnoj i područnoj školi u Planama. Zbog loših uslova, područna škola u Bukinju se ukida, a đaci prelaze u centralnu školu. Direktor je Ošap Vlajko, a pomoćnik i dalje Jakara Zdravko.

Prva sjednica Nastavničkog vijeća, održana je 22. avgusta 1979. godine. Zbog kvalitetnijeg rada, nastavno osoblje se obavezuje na pisanje sedmičnih i mjesečnih planova, kao i nastavne pripreme. Zbog provođenja mjera štednje, školske ekskurzije za maturane realizuju se u tri dana, za sedme u dva, a ostali đaci imaju na raspolaganju jednodnevne izlete. Svaka destinacija izleta ili ekskurzije, morala je imati istorijski aspekt. Procenat prolaznosti na kraju školske godine, bio je 98.56% a srednja ocjena 3,50. 11 đaka je upućeno na ponavaljnje razreda. U septembru 1979. izvršeno je krečenje školskog prostora, a preduzeće Polet je adaptiralo školsku kuhinju. Komisija za nastavna pitanja, iznijela je raspored 42-časovne radnje nedjelje. Đaci i zaposlenici se uključuju u akciju Zaštite životne sredine, za odjeljenja se uvodi sedmično dežurstvo. Usvojena je odluka da se radnicima koji putuju, u visini od 50% isplaćuju putni troškovi.

U povodu 2. oktobra, Dana oslobođenja Tuzle, izveden je prigodan program i organizovana sportska takmičenja. Organizovano je prigodno Drugarsko veče , 12. 10. 1979. i kolektiv je na prigodan način ispratio kolege i kolegice koji su prešli u druge škole.

Zborom radnih ljudi rukovodi Ferhatović Ramza i na sjednici 2. novembra 1979. verifikuju se 42-časovna radna sedmica, usklađen Pravilnik o stanovima.

10. decembra 1979. godine, na Zboru radnih ljudi, prihvaćen je samoupravni sporazum za kinematografiju, finansiranje kulturno-istorijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine, razvoju bibliotekarstva, te osnivanje Biološke zbirke u Tuzli. Škola 11. decembra 1979. godine, dobija školskog pedagoga Tunjić Danicu, a raspisuju se izbori za novi Savjet škole.
11. januara 1980. godine, zbog bolesti druga Tita, sve manifestacije se svode na stručna usavrševanja, dok se zabavi program ukida. Tako je i 8. mart 1980. proslavljen radno. Donesena je odluka o radnim zadacima pedagoga i platni koeficijent 15,5 (direktor je imao 17,20, a nastavnik sa pomoćnikom direktora, 12).

Prvi regres zaposlenicima, isplaćen je u visini od 2927 dinara, dok je otpremnina za odlazak u penziju u visini dva lična dohotka od radne organizacije.

11. marta 1980. Front slobode Tuzla, posvetio veči broj strana radovima učenika naše škole.. Teme likovnih, proznih i literarnih radova, bile su zašto volim Tita, đačko samoupravljanje, radne akcije i sl.

Lični dohodak zaposlenicima, uvećan je za 10%. Donesena odluka na Zboru radnih ljudi bila je da se zbog preseljenja, stan Milić Milice u Šićkom Brodu ustupi Simić Tomislavu, a stan Čučić Jelisavete u Bukinju, Kovačević Janji.

8. aprila 1980. održano je takmičenje mladih saobraćajaca opštine Tuzla, a u Frontu slobode je objavljen čalanak o domaćinstvu OŠ „Mijo Kerošević Guja“ 16. Smotre mladih saobraćajaca opštine Tuzla. Predstojeći Dan škole, zbog teškog zdravstvenog stanja druga Tita, obilježiće se radno, ali će se u goste pozvati članovi zbratimljene škole „Ljubiša Urošević“ iz Ribara.

Svaki najbolji učenik odjeljenja je odličan uspjeh i odlično vladanje, dobio za nagradu knjigu. 15. maja 1980. donesena odluka o posjeti đaka i zaposlenika Kući cvijeća u Begradu, kako bi se odala počast preminulom predsjedniku SFRJ, Josipu Brozu Titu.

1980/1981.školske godine, zabilježeno je dosta aktivnosti u OŠ „Mijo Kerošević Guja“:

U povodu 2. oktobra, Dana oslobođenja Tuzle, organizovana je radna akcija na uređenju školskog poligona, čišćenje sportskih terena u naseljima Bukinje, Plane i Šićki brod, te uređen spomenik palim borcima NOB-a (narodno-oslobodilačke borbe 1941-1945.)

U novembru mjesecu 1981. omladinci se uključuju u akciju „Učimo, radimo, samoupravljamo“ i prolaze predavanja na temu „Nacionalno pitanje SFRJ“, kada je 29. novembra obilježen i Dan Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Decembar, 1980. ostaće upamćen po realizaciji  Marša do spomenika partizanima na Majevici, u kojem je učestvovalo 45 omladinaca, a cilj je bio provjera sposobnosti za opštenarodnu odbranu.

20. februara 1981. godine, obilježena godišnjica pogibije štaba Majevičkog partizanskog odreda, kada je organizovan Marš na Vukosavce, u kojem je učestvovalo 100 omladinaca, te susret sa herojem Milanovićem. Tada je održano i predavanje za omladinsce „učešće omladine u ONO i DSZ (opštenarodnoj odbrani i društvenoj samozaštiti)
21. aprila 1981. kada se obilježavao Dan radnih brigada, organizovana radna akcija sadnje 88 ruža za druga Tita u školskom dvorištu, te ozelenjeno dvorište područne škole u Planama.

Održana predavanja na temu: „Revolucionari našeg kraja“ Mitar Trifunović Učo“ i „Titova misao i putokazi“

Na takmičenju koje je organizovao OK SSO Tuzla (Okružni komitet Saveza socijalističke omladine), omladinac OŠ „M.K.Guja“ Franjić Nikola, u konkurenciji 23 omladinske organizacije, proglašen najuspješnijim omladincem.

U maju 1981. obilježen je godišnjicom Titove smrti, nošena omladinska i savezna štafeta mladosti. Obilježen je i Dan škole uz ostvarenju saradnju sa zbratimljenom školom iz Ribara te obavljen prijem 100 omladinaca u SSO (Savez socijalističke omladine).

Članovi omladinske organizacije postaju učenici VII i VIII razreda, a od 25. maja 1980. godine, organizacijom rada rukovode Rešad Merdić i Albijanić Petar. Plan organizacije bio

• Razvijanje i vaspitanje u duhu patriotizma putem idejno-političkih predavanja i susreta sa istaknutim ličnostima našeg društva
• Aktivno pripremanje za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu
• Vaspitavanje samoupravne socijalističke ličnosti putem marksističkih predavanja
• Očuvanje i zaštita tokovina savremenog socijalističkog društva, estetsko uređenje i unapređenje životne i radne sredine, a pred omladinom se postavio zadatak „Učimo, radimo, samoupravljamo“ kako bi se jačale omladinske radne brigade.
• Formiranje Kluba pionirskih instruktora

Omladincima je priznat i nagrađen rad, od strane Komiteta Opštenarodne odbrane Tuzla.

Školska 1981/1982. godina, počela je 7. septembra 1981. godine. Direktor, pedagog, bibliotekar i domar, dobijaju osmočasovno radno vrijeme (8-15h). Nastavni proces se odvija pet radnih dana u sedmici, a jedna subota je radna, za vannastavne aktivnosti.

Na dužnost direktora, dolazi Jokanović Radoš, a pedagog je bio Ošap Vlajko,pa na snagu stupa novi raspored smjena rada, parni u prvoj, neparni u drugoj smjeni.

1. oktobra 1981. Radnički savjet Radne organizacije Termoelektrane Tuzla- Proizvodnja električne energije, donosi odluku o pomoći OŠ „Mijo Kerošević Guja“ za toplifikaciju objekta centralne škole. Ukupna vrijednost projekta korištenja tople vode iz toplifikacionog sistema TE Tuzla, isnosila je 4.600,000 dinara.

U saradnji sa MZ Bukinje, obavljena je posjeta bratimljenoj školi „Ljubiša Urošević“ u Ribarima i razmijenjena Povelja prijateljstva.

24. aprila 1982. godine naša škola bila je domaćin takmičenja Mladi saobraćajci, a takmičenje je realizovanu uz podršku AMD (auto-moto društvo) „Veljko Lukić-Kurjak“ iz Tuzle. U ukupnom plasmanu, naša škola je zauzela treće mjsto, te stekla pravo učešća na republičkom prvenstvu. Ekipu su činili takmičari Albijanić Nenad i Pavljašević Zoran, a na republičkom takmičenju u Vitezu, osvajaju, IX mjesto.

Srednja ocjena na kraju školske godine, bila je 3.35. Na ponavljanje razreda upućeno je 27 đaka, a dva su bila neocjenjena.

Školske 1982/1983. godine, oba kabineta radnog i tehničkog vaspitanja (RTV), dobijaju neophodan školski namještaj. Škola raspolaže sa grafoskopima i projektorom. U funkciju je stavljen i kompletno opremljen kabinet hemije. Od sredstava opšte namjene, škola raspolaže sa razglasnom stanicom sa 30 izlaza, kopir-aparatom, električnim računarskim mašinama, TV prijemnicima, radio-aparatima, bibliotekom u čijem je fondu 9000 knjiga koje se odnose na marksističku misao i 1900 knjiga školske lektirne građe. Škola broji 636 đaka, raspoređenih u 24 odjeljenja.

Socijalna struktura đaka iz tog perioda, bila je šarolika, ali je najviše njih, dolazilo iz porodica sa nižim materijalnim standardom. Radi se na pružanju socijalne zaštite školske djece, te se nabaljaju besplatni udžbenici, užina, odjeća i obuća. Do 15% đaka, do škole pješači dva kilometra, dok ima i onih koji koriste sredstva javnog saobraćaja.

Ukupan radni staž zaposlenika škole iznosi 892 godine, ili prosječno 19,40 godina. Različita je nacionalna i socijalna struktura zaposlenika, većina ih stanuje u društvenim stanovima, a manji broj njih, ima neadekvatan stambeni smještaj. Kolektivom dominiraju zaposlenice 33:13.

Nastava počinje 5. septembra 1982. godine, a odvija se u dvije smjene, prva smjena od 8h, a druga od 13.15h. Te školske godine, uvodi se i izborna nastava iz matematike, ONO i DSZ, historija, biologija, mašinska grupa, domaćinstvo... Škola je brojala brojne vannastavne, slobodne, sportske, kulturne i društvene aktivnosti, a izvođena je i dodatna i dopunska nastava.

Škola dobija i prvu Ligu mladih lingvista, koju vodi nastavnica Ramza Ferhatović. Članovi su bili: Blagojević Gordana, Paščanović Emina, Ćatić Samir, Moranjkić Midhat, Džinić Suada, Moranjkić Rabija, Šimić Vesna, Suljić Mirzeta i Kovačević Gordana.

Dan ZAVNOBIH-a (zemaljsko-antifašističko vijeće narodnog oslobođenja), obilježen je 25. novembra, a učenici prvog razreda, primljeni su u Savez pionira SFRJ.

Najbolji uspjeh je na kraju školske godine, postugli su učenici  prvog razreda 3,66, neocijenjena su dva đaka, a srednja ocjena na nivou škole je 3,65. Najbolju srednju ocjenu među zaposlenicima, ima je nastavnica Jakara Dragica 3,79, a najnižu, Josipović Ljiljana 2, 65.

Iste školske godine, preduzima se niz opšte-društvenih aktivnosti, među kojima je štednja na nivou svih odjeljenja u školi.

9.maj, Dan škole, obilježen je zajedno sa predstavnicima zbratimljene škole „Ljubiša Urošević“ iz Ribara.

Školska 1989/1990. godine, počinje sa upisanih 672 đaka. Izučava se njemački i ruski jezik, ali škola i dalje, iako maksimalno pripremljana za odvijanje nastave, oskudijeva sa materijalnim uslovima. Za II i VI razred  na snazi je novi Nastavni plan i program, a promjene su uslijedile i za strani jezik. Uz ruski jezik, predmetna nastavnica, predaje i srpsko-hrvatski jezik. U vannastavnim aktivnostima, ističu se mladi lingvisti, saobraćajci, šahisti, dok ostali nastavni kadar, svoj entuzijazam rada u dodatnoj nastavi svode na formalnost ili posmatranje iz „drugog reda“. Prosjek prolaznosti i u razrednoj i u predmetnoj pada, pokazuje anačiza i poređenje sa istim periodom prošle godine. Kada su u pitanju društvene okolnosti, direktor Jokanović Radoš bilježi: „... sadašnje stanje vraća u tmine prošlosti, umjesto u svjetliju budućnost“.

Stručno usavrašavanje nastavnika, odvijalo se na kolektivnom nivou, a zastupljene su bile oblasti Opšte-narodne odbrane i društvene samozaštite, te niz tema organizovan od strane Pedagoškog zavoda. Tako, na organizovan stručni seminar u Tesliću, odlaze nastavnice Marjanović Mitra i Begović Marica.

Na jednom od opštih roditeljskih sastanaka, govorilo se o homogenosti saradnje porodice i škole, a i dalje se odvija saradnja sa OŠ „Ljubiša Urošević“ iz Ribara. 1990. u Ribare putuje 40 đaka i osam nastavnika. Realizovana je maturalna ekskurzija na Ohrid, u periodu od 22. do 26. maja 1990. gdje su učenici VIII razreda, obišli kulturno-historijske znamenitosti. Đaci VI razreda odlaze na jednodnevni izlet na Kozaru, IV u Jajce, a V u Beograd, što je uključivalo posjetu „Kući cvijeća“ i grobu druga Tita.

Za učenika generacije, izabrana je Arijana Merdić, koja je u to vrijeme bila dobitnik brojnih priznanja i nagrada u svim vaspitno-obrazovnim aktivnostima.

U periodu od 22. do 28. avgusta, organizovana je instruktivna nastava za 32 đaka koja su upućena na popravni ispit. Na kraju školske godine, srednja ocjena škole, bila je 3,70.

Ljetopis škole nije vođen u periodu školske 1990/1991. iz nepoznatih razloga.

Školska 1991/1992. karakterisao je upis 701 učenik. Uslovi rada u školi, nisu dobri. Opremljenost škole nastavnim sredstvima nije zadovoljavajuća, a postojeći inventar ili nije u funkciji ili je nesavremen i nefunkcionalan. Škola ostaje bez nastavnika likovnog odgoja, jer Milošević Mirjana, napušta ovo područje. Usljed novonastale situacije, ratnih zbivanja u R.Sloveniji i R. Hrvatskoj, počinje veće odsustvo djece iz škole.  Školska 1991/1992. završena je ranije, 15. maja 1992. zbog početka agresije na Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu sa srednjom ocjenom 3.76.

Školska 1992/1993. godina, donosi kadrovske promjene. Odlukom Izvršnog odbora Skupštine opštine Tuzla 26.11.1992. godine, za direktora imenuje Rešada Merdića, dosadašnjeg nastavnika osnova tehničkog vaspitanja i obrazovanja. Upravni odbor škole čine: Kočić Hajrija,ispred škole (predsjednik), Burek dr Salih, ispred Muslimansko-bošnjačke stranke i Jokić Anto ispred Reformista. Odlukom Predsjedništva opštine Tuzla, škola dobija status javne ustanove u državnoj svojini, a 31. 3. 1993. škola dobija naziv Javna ustanova Osnovna škola „Bukinje“. Na samom početku školske godine, školu napušta 18 radnika. Kolektiv se susreće sa teškom kadrovskom situacijom, jer je ostalo sedam učitelja, osam nastavnika, tri higijeničarke, a domar Ibrahim Subašić, mobilisan je u redove Armije Bosne i Hercegovine. Nastava se odvijala pod ratnim okolnostima, a zbog čestih granatiranja Tuzle, đaci i nastavnici su nastavni proces realizovali na pet punktova: Dom kulture Šićki Brod, Dom kulture Bukinje, čitaonica Šići, čitaonica Rapače, kuća u privatnom vlasništvu u Mihatovićima.

Zaposlenici koji su zbog ratnih dejstava napustili školu, su automatski dobili otkaz: Vuković Nevenka, Minić Mitar, Vasilić Jelena, Ristić Elizabeta, Marjanović Mitra, Adžić Milijana, Mujkanović Amela, Garić Jovo, Nestorović Nedeljko, Stojanović Živko, Simić Borka, Marjanović Dragomir, Bojanović Ljuba, Habul Svjetlana, Habul Sead, Albijanić Mileva, Jusić Safeta i Avdić Tima. Jokanović Radoš i Ristić Jovanka, odlaze u prijevremenu penziju.

Redovan čas u tom periodu, trajao je 25 minuta, a školovanje djece, odvijalo se na principu dobrovoljnosti i pristanka roditelja. Razrednoj nastavi je smanjen broj radnih sedmica na 25, a predmetna 19. U školski objekat na smještaj i sjedište, dolaze borci Armije Bosne i Hercegovine. Do zaposlenja novog, nastavu OTO-a izvodi direktor Rešad Merdić. Kadra nedostaje i za istoriju, geografiju, likovno, fizičko i strane jezike.

Na punktovima, u većini slučajeva, nije bilo adekvatnog skloništa za đake i zaposlenike, pa je krajem decembra 1993. privremeno prekinut rad na punktu Šićki Brod. Tuzla je i dalje izložena čestom granatiranju. Zbog nedostatka kadra i ratnih okolnosti, nije bila zasupljena nastava likovnog i fizičkog vaspitanja.

Učiteljice koje izvode nastavu na punktu Bukinje su: I Ćehajić Zineta, II Paščanović Emina, III Bošnjak Kata i IV Divković Blaženka. Na punktu u Rapačama, nastavu izvodi Divković Kata. Punkt Šićki Brod Laco Gordana i Kočić Hajrija. Nastavu u predmetnoj nastavi gotovo, nije bilo moguće organizovati zbog bezbjednosnih uslova, nedostatka kadra, nemogućnost dolaska. Zastupljeni su časovi biologije, maternjeg jezika, matematike, hemije, fizike, muzičkog, OTO i prva pomoć. U slučaju granatiranja, obezbjeđena su improvizovana skloništa. U ratnoj 1992/1993. godini, školu je pohađalo 556 đaka. U nastavni proces uključuje se 15 đaka čije su porodice protjerane iz Koraja, Zvornika, Bratunca, okoline Banovića, Brčkog i Kalesije. Učiteljica Maksimović Ivanka umire, a najopterećenija nastava je nastava matematike. Zbog nedostatak stručnog kadra, organizovano je polaganje razrednog ispita iz njemačkog, ruskog, engleskog, maternjeg jezika, matematike, biologije, hemije, istorije i geografije. Školu pohađaju i prognanička djeca, kojima se, uz navedene, pridružuju djeca iz Rogatice, Dobošnice, Rapatnice, Ugljevika, Teočaka, Tojšića i Vlasenice. Njih 54 se pridružilo đacima našeg školskog područja i uspješno nastavljaju školovanje.

Srednja ocjena na nivou škole, bila je 3,86, a školsku godinu uspješno završava 615 đaka.