Svake godine mi u našoj školi prigodnim programom obilježavamo 26. oktobar - Dan krunisanja kralja Tvrtka I Kotromanića i Dan sjećanja na srednjovjekovnu Bosnu.
U hiljadugodišnjoj bosanskoj historiji jedno mjesto, ono kraljevsko, uvijek će biti pamćeno imenom čovjeka koji je voljom Sabora bosanskog na njega prvi sjeo i upravljajući sa njega, a to je uspješno činio trideset i osam godina, ostvario ono što nikome, prije nije pošlo za rukom, srednjovjekovnu Bosnu uzdigao do snažne, najjače države tog doba na cijelom Balkanu.
Tvrtko I Kotromanić rođen je 1338 godine. Sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, Tvrtko je na bosansko prijestolje došao kao petnaestogodišnji dječak 1353. godine. Srednjovjekovnom Bosnom vladao je kao ban do 1377. godine, a kao kralj do 1391. godine.
Početak njegove vladavine srednjovjekovnom Bosnom obilježen je stalnim sukobima sa Ugarskom kraljevinom, koja se željela dočepati bogatih bosanskih rudnika, te iskorijeniti bosanske bogumile.
Tvrtko I Kotromanić prvi je bosanski vladar koji je uzeo titulu kralja. Koristeći neslogu feudalaca u Srbiji, on srednjovjekovnoj Bosni pripaja velike dijelove nekadašnje srpske carevine, a potom se kruniše za „Kralja Bosne, Srba, Primorja i Zapadnih strana.“ Krunisanje je obavljeno 1377. godine u mjestu Mile kod Visokog, mjestu gdje su se inače i prije krunisali bosanski vladari.
Tokom svoje vladavine kralj Tvrtko I Kotromanić je od Bosne stvorio respektabilnu evropsku državu, koja je doživjela najveći politički, vojni, teritorijalni i privredni uspon i razvitak.
Bosanska privreda bila je na vrhuncu, pojavila su se nova naselja i trgovački centri i poboljšao se životni standard njegovih podanika.
Bosna je tada važila i za ekonomsku silu, koja je svoju privredu bazirala na bogatim nalazištima zlata, srebra, olova i drugih vrijednih metala. O kakvoj se ekonomskoj sili radilo najbolje svjedoči zlatnik koji se kovao. Ovaj zlatnik bio je važan i zbog simbolike. Na jednoj strani se nalazio grb Bosanskog kraljevstva, sa šest ljiljana i još dva ljiljana sa strane, a na drugoj strani bio je propeti lav, simbol moći njegovog kraljevstva.
U to vrijeme najvažnije pismo bila je bosančica, a njeguju se i latinica i glagoljica. Na stećcima iz tog perioda sačuvana je bogata epigrafska građa, a umjetnička djela, u poređenju sa prethodnim periodima, su brojnija i raznovrsnija.
Također, prvi put se u heraldičkom sistemu Kotromanića javlja ljiljan koji od tog vremena zauzima centralnu poziciju na dijademi krune bosanskih kraljeva, grbovima, štitovima i zastavama.
Pred kraj svoje vladavine, koristeći nesređene prilike u susjedstvu, Tvrtko je srednjovjekovnoj Bosni 1390. godine pripojio gradove Split, Trogir i Šibenik, te otoke Brač, Hvar i Korčulu, čime je svoju vlast uspostavio i na jadranskoj obali, od Kotora sve do ušća Zrmanje, a već iste godine zaposjednute oblasti unio je u svoju kraljevsku titulu, pa se u ispravama i poveljama potpisuje “…po milosti Božjoj slavni kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja”.
Tada su bile najveće granice srednjovjekovne bosanske države, a Bosna je predstavljala najmoćniju balkansku silu. Kralj Tvrtko I je uspostavio granice Bosne koje su se prostirale od Zadra do Kotora (osim Dubrovnika), od Une do Lima, od Save do Hvara i Korčule.
Kralj Tvrtko I umire u martu 1391. godine.
Kad se uspinjao na bosanski prijesto, na tron bana zemlje Bosne, bio je dječak. Imao je petnaest godina. Kad je napustio ovaj svijet, imao je 53 godine. Napustio ga je kao kralj. Bosna - koju je ostavio iza sebe - bila je dva puta veće nego kad ju je, naslijedio od svog strica Stjepana
II Kotromanića godine 1353. Zvao se Tvrtko Kotromanić, posljednji bosanski ban i prvi bosanski kralj!
Za vrijeme Tvrtkove vladavine primjetna je politička stabilnost, značajan kulturni i duhovni napredak, što sve zajedno Bosnu čini najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka čini najvećim vladarem u historiji srednjovjekovne Bosne.
I na kraju,
ISKRENO I OD SRCA, SRETAN DAN KRUNISANJA KRALJA TVRTKA I KOTROMANIĆA!!!
